sunce,more

1. Setam,niz ulicu
Na plocniku duboka rupa
Padnem,
Izgubljena sam...bespomocna sam.
Nisam kriva.
Dugo mi treba da izadjem.

2. Setam istom ulicom
Na plocniku duboka rupa
Pretvaram se da je ne vidim.
Ponovo padnem u nju.
Ne mogu vjerovati da sam
na istom mjestu
Ali nisam kriva.
Opet mi dugo treba da izadjem.
3. Setam istom ulicom.
Na plocniku duboka rupa
Vidim je.
Opet padnem...iz navike.
Oci su mi otvorene
Znam gdje sam.
Ja sam kriva
Odmah izlazim.
4. Setam istom ulicom.
Na plocniku duboka rupa
Zaobidjem je.
5. Setam drugom ulicom

Dugo, dugo mi je trebalo da odem drugom ulicom a u najvećim trenucima istine mogu priznati da i sada ponekad padnem, dal iz navike ili zato što je teško napraviti rezove....da to je život a on me je naučio da što više i češće padnem lakše se vračam na noge, jest da boli ali....
Razmislite o svojim koracima!!!!

i prođe ovaj vikend sav u plesu, dok ovo pišem trnci prolaze nogama i boli....
ali osjećaj je prejak, cijelo tijelo boli ali sam ispunjena srećom i mirom....Cijeli vikend u suncu, sve se počelo buditi....dan je duži....a ja plešem...a Vi??

Dragi blogeri!!!
Nisam sigurna kako se to radi ali evo i mene, često sam gore , posječujem Vaše stranice i pronalazim predivne tekstove pa da probam i ja kazati par riječi ili ono što mi je na duši...
Zašto sunce? Bez njega ništa, njega volim, njegov sjaj i toplinu, more.... živim na njemu i i sam osjećaj da je tu blizu mene me ispunjava a tek kad ga čujem...blaženo stanje...

dobro došli na moj blog i želim Vam puno topline i žestokih valova
ajoj pa i nije tako strašno kao što sam mislilaEvo za danas toliko ionako mi nitko to neće pročitati...